Strah - potreban?

Strah je emocija koja je u nama prvenstveno radi izbjegavanja opasnih situacija. No da li se to proširilo i na situacije koje to nisu? Ponekad mi se čini da ljudi iz straha od raznoraznih urođenih ili nametnutih stvari propuštaju puno toga, ne žive život u potpunosti. Strah nametnut od nas samih ili onaj nametnut od nekih autoriteta. Sve se to svodi na isto. Ostajemo zatočeni u jednom kavezu. Ako smo ga svjesni još postoji nade, ali što ako nismo.
Mišljenja dobrodošla

are you talking to me?
heh

hmmm pa da ljudi se boje.....gluposti.
pod to podrazumjevam strah od mraka, ...... ne znam,.... ježeva, i takvih pizdarija
ali strahovi da te netko ne siluje, opljačka, ubije ili pretuče iz čiste zajebancije,.... to se ono,.....
podrazumljeva

Ma dobro, nisam mislila na takve strahove.. one koje se podrazumijevaju.. zato sam i rekla da postoje strahovi koji su oni koji nam pomažu da izbjegnemo opasne situacije..
Nego baš mislim na stvari koje NEPOTREBNO sputavaju čovjeka..
Recimo čovjek koji se boji istraživati svijet da ne bi otkrio nešto što mu se nebi svidjelo, čovjek koji se boji poraza i razočaranja pa cijeli život živi jadnim životom bez i malo avantura i akcija, čovjek koji se boji promjena pa ne želi mijenjati rutinu dana.. na takve stvari mislim..

Yes jou're talking to me!

Nisam mislila na tebe dok sam otvarala temu ali ako si se pronašla u njoj slobodno komentiraj iz prve ruke

ma ne samo sam se prisjetila jednog našeg razgovora u holyju

Koji je bio plodan ko uvenula kruška nasred polja
Aj nećemo zachatavat.. piši ako imaš šta u vezi teme

ma eto da se oživi tema
svaka osoba, svakoga dana u svom životu osjeća strah.
je li to retardirani strah jer ti horoskop rekao da se pazitš na cesti, opravdani strah jer ti netko prijetio nožem da će te priklat ak' mu ne doneseš soma eura, ili urođeni strah jer su te odmalena učili da su psi krvoločna bića ili da ne vjeruješ ljudima jer da su zlonamjerni, pohlepni i željni iskorištavanja.
i je**i ga ak ti netko tupi (ovo zadnje) to svaki vražji dan, kako se opustit i bit normalan čovjek bez skupocjenih odlazaka psihijatru??
strah me je menadžmenta
hahaha
ne stvarno

Apeiron_forever wrote:ma eto da se oživi tema
svaka osoba, svakoga dana u svom životu osjeća strah.
je li to retardirani strah jer ti horoskop rekao da se pazitš na cesti, opravdani strah jer ti netko prijetio nožem da će te priklat ak' mu ne doneseš soma eura, ili urođeni strah jer su te odmalena učili da su psi krvoločna bića ili da ne vjeruješ ljudima jer da su zlonamjerni, pohlepni i željni iskorištavanja.
i je**i ga ak ti netko tupi (ovo zadnje) to svaki vražji dan, kako se opustit i bit normalan čovjek bez skupocjenih odlazaka psihijatru??
strah me je menadžmenta
hahaha
ne stvarno

Prošo menadžement

Ma strah je kombinacija ovog svega.. neki nam je urođen, neki nam je nametnut od društva.. A kako se opustit i bit normalan čovjek? Pa društvu je u cilju da smo u strahu da nas lakše može kontrolirati, naravno govoreći o širem aspektu društva. Ne mislim na prijatelje iako bi se i tu dalo nać svakakvih kombinacija vjerojatno.. Biti svoj je valjda najgore što se može učiniti u ovom kolektivu, ali svakako najbolje što se može učiniti za samoga sebe
Kad se jednom shvati da nas strahovi samo bespotrebno ograničavaju (većina njih, ne mislim na strah od opasnih situacija) može se početi postepeno graditi i razvijati individualnost.

moonlight wrote:Mišljenja dobrodošla

Po nekom mom mišljenju strah je state of mind, čisto subjektivno stanje navika i adaptacija na poznato i nepoznato. Oo